Iza mene brdo sećanja,
To teško brdo - moja tamnica,
Ispod brda leži klisura,
Hladna, mračna i velika
Ispred mene, glas mi odzvanja,
Tamo negde, sunce doziva,
Tamo gde se maše krilima,
Tamo gde ću biti slobodan!
Ostavljam vam uspomene sve,
Poneću samo one najlepše,
Razvući ih po nebu kao dugu
I vezati za par belih oblaka.
Neka lete moje uspomene,
Možda ih sretnem u letu!
1 коментар:
Znaš, u svakoj tvojoj pesmi (do sad 3) koju sam pročitala, mogla sam se pronaći...
Постави коментар