недеља, 5. септембар 2010.

Dvoje

  • ==> Ti crtaš krugove u pesku, tako si sama. Umornim pogledom razlila si svet pred sobom. Na samo par koraka, tamo gde topoće neko srce, treba da dopustiš vetru da ti pomiluje vrat s preda, da pogledaš ka gore i vidiš onu zvezdu, onu sjajnu zvezdu koju smo videli pre samo par dana, iznad mase, među oblacima, negde oko meseca. Daleku, nečujnu, najveću. Zašto se tvoje srce grči? Da li si svoja osećanja pustila do zidova nerazumevanja i ograničenja? Ako!
    • <== Ajde vodi me, proleteće mi godine - stegni me za ruku, pogledom ubedi, pruži malo nade. Ajde uberi me, iz ovog začaranog ora, gde svako nešto mora i neće. Ajde izgori me, pepo moj nek raznese vetar, nek odnese voda da me svuda ima, a da me nema. Ajde sakrij me, međ' zidove svoga srca, da po njima crtam slike, pišem priče i napravim večni hram...

Нема коментара: