Ušlo je kroz prozor neočekivano i rasplamsalo maštu, želje. Naježio sam se bio. Već sam video zelene guste krošnje, osetio sladunjave mirise, čuo sam pticu kako cvrkuće. Otopilo mi je pogled i učinilo da nemirno posmatram i išćekujem prve znake da je ono tu. Stariji sam. Pun iščekivanja i onog pritajenog zimskog nemira, koji će sa prvim prolećem da se sruči, zatim one zimske tišine koja će da se oblikuje. Hodam kroz svetlo i tamu, dok unapred bojim ovo proleće. Moji teški koraci bude majku zemlju. Tu sam. A, gde je moje proleće?
Нема коментара:
Постави коментар