To je bila pusta nada, velika laz
Da mislim da sam od kamena
To je bio samo hladni strah
Suvi kanjon bez izvora
Zlocin isti, opravdanja razna
I niko nije pobednik na kraju
Sad plesem s'vetrom, letim ka nebu
Da me kupa sunce i da mislim plavo
***
Praticu plavi trag svog detinjstva
Polako i pazljivo
Tamo na obali jedne reke
Trag se razlio...
Gromki osmesi, oci sretne
Sto me ubedjuju!
Da ostanem jos malo tu
Gde je nestao...
Plavi trag mog detinjstva
Gde je nestao?
Ово дело је лиценцирано под условима лиценцеCreative Commons Ауторство-Некомерцијално-Без прерада 3.0 Србија.
2 коментара:
Kao da žudiš za detinjstvom, nije li tako? :))
Ne zudim. Samo ga ljubomorno cuvam i pomislim na njega s vremena na vreme... Jer mora se ici dalje! I napredovati...
Постави коментар