Kada se priblizis ognju u grudima,
I kada ti nepce necujno zazvoni,
Kad prestanes da grizes zubima,
Kada se priblizis podu,
Kada te uplase boje i zvukovi,
Kada te tuga saplete u hodu,
Kada se sudare razliciti svetovi;
Oslusni...
Ti lezes sa teretom svojih misli tada,
Dok se tisina polako uvlaci u dom tvoj,
Ranjeno srce na tren prestane da se nada,
A taj tren za kisu, veceras, je zov,
Asfalt i zemlja kljucaju vodene mrvice,
Svetlo se preliva, boje blede,
Bez reci, suvih usta trazis kapljice,
A izvor u tebi oko tebe.
Ti pravis oblike ispod neba u sred kise,
Tvoji snovi su negde na kraju duge,
I kada sunce ponovo se rodi, tebi okice sjaje jos vise,
a miris kise sa tvojim mirom ode.
Reci...
Ово дело је лиценцирано под условима лиценцеCreative Commons Ауторство-Некомерцијално-Без прерада 3.0 Србија.
2 коментара:
:) Svidjaju mi se ove nove pesme. :)
Vec sam mislila da si odustao od bloga, pa sam se sad bas prijatno iznenadila.
Svaka cast! :)
Hvala ti puno! Cekao sam inspiraciju...
Drago mi je sto nastavljas uporno da pises. ;)
Постави коментар